O Franji Petriću
Franjo Petrić jedan je od najvećih hrvatskih filozofa, a zasigurno i jedan od najznačajnijih renesansnih mislilaca uopće. Univerzalni je autor čija djela obuhvaćaju različita područja. Osim filozofske tematike bavio se i geometrijom, metodologijom povijesti, retorikom, poviješću umjetnosti.
Rodio se 25. travnja 1529. u Cresu. O njegovu podrijetlu vodile su se brojne rasprave, a zahvaljujući njegovom autobiografskom pismu i opsežnim istraživanjima koja su provedena do danas njegovo hrvatsko podrijetlo je izvan svake sumnje.
O njemu svjedoči i to da je za vrijeme studija u Padovi dva puta izabran za vijećnika studenata Dalmatinaca, a pred kraj života izabran je i u Zbor sv. Jeronima u Rimu, za što je morao osim potvrde o moralnom ponašanju dokazati i svoje ilirsko podrijetlo i poznavanje hrvatskog jezika.
Vodio je nemiran i za renesansne prilike u mnogočemu karakterističan život. S devet godina sudjelovao je u borbama protiv Turaka, ubrzo nakon toga odlazi na školovanje u Mlecima, zatim u Ingolstadt gdje stječe prva znanja iz grčkog jezika i konačno u Padovu gdje nakon studija medicine, koji je upisao po očevoj želji, prelazi na filozofiju i obrazuje se u duhu Aristotelove i Platonove filozofije. Boravio je zatim na Cresu, putovao Italijom, radio kao upravitelj na Cipru, a 1577. g. dobiva na Ferrarskom sveučilištu katedru za Platonovu filozofiju i na tom mjestu ostaje punih petnaest godina. To je zrelo i najmirnije razdoblje njegova života u kojem je objavio svoja najznačajnija djela: Peripatetičke rasprave, O poetici, Nova sveopća filozofija. Glavno djelo Nova sveopća filozofija predstavlja spoznaju cjeline bića i slijedi tri metode: modificiranu aristotelovsku, vlastitu i deduktivnu platoničku. Njegovo novoplatonističko stajalište očituje se u teoriji traženja najvišeg izvora iz kojeg proizlaze sve stvari. Prema njemu, uzrok svemu je božanska svjetlost iz koje proizlaze jedinstvo, bit, život, um, duša, priroda, svojstvo, oblik, tvari.
Veliki ugled koji je stekao u Ferrari potaknuo je Petrićeve bivše kolege s Padovanskog sveučilišta da ga pozovu u Rim na ugledno rimsko sveučilište Sapienzu gdje on 1592. g. preuzima katedru za platonovu filozofiju. To je svakako najveći uspjeh i najveća počast koju je postigao svojim filozofskim radom, no ubrzo slijede brojni sukobi, razočaranja i oštre kritike te mu je konačno 1596. g. glavno djelo Nova de universis philosophia stavljena na indeks zabranjenih knjiga.
Dugogodišnji naporan i nesređen život, neumoran intelektualni rad, uz uzrujavanja koja doživljava u Rimu, slomili su inače čvrstog Petrića i on umire 7. veljače 1597. u 66. godini života. Pokopan je u rimskoj crkvi sv. Onoforija u grobnici svog nekadašnjeg protivnika Torquata Tassa.
Citat: O fizičkom prostoru: “Naime tijelo koje se kreće, kako naučava mudri Egipćanin Hermes, treba da se kreće po nečemu nepokretnom, a u svijetu ništa nije nepokretno, osim prostora i zemlje. A ne zbivaju se svi pokreti iznad ove naime pokreti riba, ptica i drugih visinskih bića. Osim toga sva glavna tijela svijeta imaju moć da se umjeste svako na svoje mjesto i po svom redu i da se s njega ne miču. I tako biva da je središte svijeta uvijek u središtu prostora i zemlja u tom istom prostoru oko središta ostaje nepokretna a tako i voda , zrak i čitavo nebo u svom prostoru. A ako je tako onda su tijela svijeta, to jest nebo i pratvari od početka zauzeli dijelove svog vlastitog prostora u koji su se umjestili i vječno će ih zadržati. Pa kako se oni među se po naravi razlikuju, tako se može činiti da se međusobno razlikuju dijelovi prostora koji su pojedinima od njih podređeni. Ali ova razlika, budući da proizlazi od umještenih tijela, nebitno im pripada, osim ako se dokaže da su oni dijelovi prostora od početka tako predodređeni da onaj koji prima zemlju ne prima zrak, koji prima vodu, ne može primiti nebo, ni zrak ni zemlju, nego je svaki dio primio sebi pripadna tijela. Ako se to prihvati, nužno je da je neka viša sila i ovo svojstvo svakom od tih dijelova odredila. A čija je to sila i koja, raspravit će se na svom mjestu.”
Karla Zubčić